Please add some widget in Offcanvs Sidebar
Please add some widget in Offcanvs Sidebar
Fudbal u Mokroj Gori nikada nije bio samo igra.
Kada je šezdesetih godina prošlog veka osnovan klub pod imenom Kotroman, na igralištu u Dionicama nije bilo mnogo - malo trave, nekoliko dasaka za klupe, lopta koja se često krpila, i veliki broj momaka koji su verovali da i malo može biti dovoljno kada se igra za svoje selo.
Učitelj Tihomir, prvi trener, okupio je generaciju koja je zaista verovala da fudbal spaja ljude. Kapiteni, igrači, navijači - svi su bili jedna porodica. Teren u Dionicama bio je mesto gde se subota nije računala ako ne zamiriše trava, ne zadiše planina i ne začuje galama koja se prolama dolinom.
Klub je rastao, pa nestajao.
S vremena na vreme, život iseljenicima odnese ljude, ali nikada želju. I tako je Kotroman, baš kao i Mokra Gora, preživeo sve svoje uspone i padove.
A onda, 2016. godine - povratak.
Nova generacija, većinom mladi koji više nisu živeli u selu, ali ga nisu zaboravili, odlučila je da fudbal vrati tamo gde mu je mesto. Teren se opet kosio zajedno, svlačionice otključavale, a na treninge se dolazilo kad god se moglo - posle posla, posle puta, posle svega.
Iako nisu imali mnogo - imali su ono najvrednije: volju, drugarstvo i zavičaj.
Kotroman danas nije veliki klub. On je nešto mnogo lepše.
On je dokaz da se tradicija može obnoviti, da se ljudi mogu vratiti, da jedna mala igra može ponovo okupiti čitavo selo. Da se fudbal u Mokroj Gori i dalje igra srcem.
Kotroman nije klub koji broji trofeje. Kotroman je klub koji broji ljude - i svaki put kad se prikupi tim za utakmicu, to je pobeda.